Pjevana baština

PREDSTAVLJANJE MULTIMEDIJA PODSTRANA – GLAGOLJAŠKO PUČKO CRKVENO PJEVANJE U SPLITSKO-MAKARSKOJ NADBISKUPIJ

Podstrana u MH__02

Podstrana u MH__06

MONOGRAFIJA, 2 CD-a, 2 DVD-a

Predstavljanje multimedija  održalo se  26. rujna 2017. u 18.00 sati u velikoj dvorani Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, 10000 Zagreb. Uz predstavljače, dr. sc. Ivana Botice, Stjepana Sučića i Antuna Tomislava Šabana i  dr. sc. Dragana Nimca, nastupili su pučki crkveni pjevači  i klapa Praska iz Podstrane.

https://youtu.be/hEiHVEKK8sY

https://youtu.be/MHaXDsG1kEs

https://www.youtube.com/watch?v=c5t8vlWwiJM&t=118s

https://youtu.be/PaqsQYAuC0I

https://youtu.be/cj0Ye5jOcPo

Tekst dr. sc. Ivana Botice sa predstavljanja

Poštovane dame i gospodo!

Zapala me je evo čast da budem jedan od predstavljača ove lijepo oblikovane i multimedijski opremljene knjige s naglaskom na njezina prva dva poglavlja. Pred nama je knjiga koja istodobno arhivira baštinu i promovira tradiciju. Baština u živoj praksi! Dokaz tomu su ovi ovdje ljudi, lijepo obučeni na starinski, silnoga glasa koji za sebe ponosito kažu da su pivači, a pivač u njihovu slučaju – vjerujem da će se složiti – znači prenijeti pjevanu baštinu svojih starih novim naraštajima.

Svima ovdje prisutnima sigurno je znano gdje je Podstrana. Nedavni su požari u medijima razotkrivali da je podno Peruna, planine s imenom vrhovnoga staroslavenskoga božanstva, po kojoj su Hrvati kao pokrštenici križevima i crkvama poništavali svoja drevna vjerovanja. Tako je bilo i u srednjovjekovnoj Podstrani. Mene, vorešta čovika otamo priko brda, osobito se dojmila uputa pokojnoga monsinjora don Danka Vlašića, koji je prije tridesetak godina o svojoj rodnoj Podstrani napisao da se nalazi na pragu grada Splita. Doista, Podstrana je uvijek bila na pragu Splita. Diskretna bliskost, da se i ja izrazim pomalo pjesnički. Primjerice, splitski kaptol, samostani i crkve imali su svoje posjede, a time kmetove i kolone po negdašnjoj Podstrani. Znala se izgubiti glava za vlasništvo nad česticom zemlje u toj Arkadiji. U podstranskim crkvicama pod patronatom splitskih crkvenih institucija npr. u crkvi sv. Martina ili pak crkvi Sv. Marije u Siti misilo se na latinskome sve do turskih vremena kada pastoralnu brigu za preostali puk, koji nije napustio svoga ognjišta, preuzimaju domaći sinovi koji se uobičajeno nazivaju popovi glagoljaši.

Ipak, Podstrana nije splitska, već je ponosito poljička. Tijekom kasnoga srednjega i ranoga novoga vijeka Podstrana je jedan od katuna iz primorskoga dijela Poljica, Knežije iz okomosorskoga kraja, koja je bez obzira na izvanjske sile s kopna ili mora uspjela održati vlastite javne ustanove i službe te organizirati sveukupan život prema konzistentnim statutarno održavanim propisima. Poljica nakon povijesnoga reza, koji su na izmaku iz srednjega u rani novi vijek učinili Turci na hrvatskim prostorima, posvema ostaju glagoljaška duhovno-kulturna domena. Podstrana je bila glagoljaška župa praktički sve do kraja Drugoga vatikanskoga koncila. Glagoljaškim pak pjevanjem i dalje je glagoljaška župa. Valja ipak naglasiti, što je na više mjesta istaknuto i u ovoj knjizi, da glagoljaška i latinaška duhovna i kulturna komponenta izviru iz zajedničkoga vrela. Jedna i druga su sadržajno i strukturno isto, samo su jezično i pismovno različite, jer se sve, kako su glagoljaši isticali, činilo u skladu s svetom majkom crikovom rimskom i po zakonu rimskoga dvora.

Mnogi će ovim mojim slovom, očekujući više govora o podstranskoj prošlosti i glagoljaškoj baštini, biti razočarani. Posljednjih godinu dana intenzivnije se bavim povijesnim izvorima koji su pisani slovima arvackim, kako su ih nazivali stari Poljičani, pismom koje javnost naziva hrvatska ćirilica i s još desetak različitih naziva. Tijekom ove jeseni objavit ćemo sve što je u proteklih stotinjak godina slovima arvackim, izuzev crkvenih matica, dospjelo u Hrvatski državni arhiv. Valja naglasiti da Hrvatski državni arhiv, iako krovna arhivska institucija u Hrvata, ima tek 80-tak dokumenata na hrvatskoj ćirilici. Budući da se u arhivu nalazi obiteljska ostavština jeseničkih Karamana, jedna se njihova hrvatskoćirilična isprava iz 1696. izravno odnosi na Podstranu. Tada su Karamani dobili zemlju u Podstrani, zamijenivši svoju na Gradišći s Bulićima, koji su materinstvom imali zemlju u Podstrani. Time eto ova isprava ide u red najstarijih dokumenata na materinskom jeziku koji se odnose na Podstranu.

Moramo se nadati da podstranskih dokumenata još ima jer je na stotine hrvatskoćiriličnih dokumenata nepročitanih iz Poljica, a Podstrana je mjesto iz primorskoga dijela Poljica.

Na kraju, moram istaknuti kako mi je izuzetno drago što su dr. Dragan Nimac i dr. Joško Ćaleta, najzaslužniji u realizaciji ove knjige i pratećih multimedijskih nosača, započeli obradu glagoljaškoga pučkoga crkvenoga pjevanja u župama Splitsko-makarske nadbiskupije. Podstrana je bila, usuđujem se reći, dobar i lak izbor. Pomoć su imali ne samo u svojim suautorima Tonću Ćićeriću, Emi Goreta, pokojnomu don Danku Vlašiću i Mladenu Žaniću, ne samo u izvorima i literaturi, već i ovim pivačima, crkvenomu zboru, klapi, Podstranjanima koji su svjesni onoga tko su, što su i od koga su, koji će znati pismu glagoljašku prenijeti na svoje unuke i djecu.

Zagreb, 26. rujna 2017.

dr. sc. Ivan Botica

Pjevana baština