Pjevana baština

O multimediji

HKU Pjevana baština pokrenula je multimedijalne projekte o glagoljaškom pučkom crkvenom pjevanju kako bi predstavila široj javnosti posebnosti i bogatstvo hrvatske pjevane baština te potaknula pjevanje i obnavljanje tog neizmjerno vrijednog kulturnog blaga. Hrvatski narod stoljećima je kroz različite segmente života gradio svoju lokalnu raznolikost i prepoznatljivost u običajima, nošnji, likovnosti, književnosti, dramskoj i glazbenoj umjetnosti, posebice u pjevanju. Slušajući pjevanje puka u svakom pojedinom mjestu ili župi, čovjek ima osjećaj da se sva njegova bitnost, stvarnost, sva svakidašnjica može očitati i doživjeti u pjesmi i glasu. Nažalost, novije društvene promjene koje su dovele do promjena u načinu života i do odlaska puka iz ruralnih sredina u urbana središta, dovele su i do postepenog izumiranja folklora, osobito svjetovnog pjevanja i glagoljaško pučkih crkvenih napjeva.

Multimedialni-kompleti

Potrebno je naglasiti da je glagoljaško pučko crkveno pjevanje utemeljeno na višestoljetnoj praksi pjevanja na hrvatskom narodnom jeziku. Hrvati su, osobito u primorskim krajevima, od srednjega vijeka sve do danas u rimokatoličkom bogoslužju uglavnom pjevali na narodnom (staroslavenskom i hrvatskom) jeziku. Pjevalo se na narodnom jeziku i onda kada je službeni liturgijski jezik bio latinski, odnosno dozvoljavalo se puku da na latinske zazive odgovara na vlastitom jeziku. Pučki crkveni pjevači stoljećima su tako miješali pučku svjetovnu glazbu i gregorijanske melodije, stvorivši mnoštvo glazbenih stilova i lokalnih melodija. Popularni termin za ovu vrstu glazbe je glagoljaško pjevanje, a mi kako bi istakli i pojam pučki, koji se danas u svakidašnjoj praksi pučkih pjevača kudikamo više upotrebljava, koristimo u našim izdanjima pojam glagoljaško pučko crkveno pjevanje. Ovo pjevanje i danas živi u mnogim primorskim župama, osobito u razdoblju korizme i Vazmenog trodnevlja, a u nekim župama i tijekom cijele godine (npr. u Šibenskoj biskupiji u Lišanima, Stankovcima, Vodicama, Zatonu, Jezerima, Tisnom…). U tim se pjevanjima ističu različiti regionalni i lokalni stilovi. Takvo pjevanje na narodnom jeziku predstavlja jedinstvenu kulturnu i povijesnu baštinu na hrvatskoj, ali i svjetskoj pozornici. Otuda i potreba da se pisanim, slikovnim i audio vizualnim zapisima očuva taj glazbeni dragulj.

Jedna od glavnih vodilja ovakvih multimedijalnih izdanja (pisani, zvučni i video zapisi) bila je: ujediniti pjevanu baštinu u jednu cjelinu razne pojedinačne oblike i načine pisanja, govora, pjevanja, snimanja…, osobito kada se radi o pjevanju u manjim mjestima. U našim multimedijalnim kompletima mogu naći objekt svog interesa jednako znanstvenik kao i zaljubljenik u tradiciju, vjernik kao i kulturni djelatnik, glazbenik kao i pučki pjevač, iseljenik i domorodac, turist i znatiželjnik….. Svi multimedijalni kompleti, dakle, sadrže znanstvene, vjerske, glazbene, kulturne, populističke i turističke komponente.

Namjera je, dakle, ovim multimedijalnim projektima snimati, obrađivati, arhivirati i prezentirati javnosti cjelokupnu građu gdje glagoljaško pučko crkveno pjevanje postoji. Knjižnim zapisima želimo zapisati i slikom dočarati nekad i danas pučku zbilju i raspjevanost župljana dotičnih župa. Nosačima zvuka i slike (CD i DVD) želimo sačuvati i predstaviti danas malo izvođene i zaboravljene starinske napjeve, tj. pučke crkvene liturgijske i paraliturgijske pjesme. Nadamo se da ćemo uspjeti animirati i nove generacije u obnavljanju i prenošenju pučkog crkvenog pjevanja. Rad na terenu pokazat će koliko će biti takvih projekata. Multimedijalni projekti se ostvaruju u suradnji sa župama i župnicima, biskupijama, te sa Hrvatskom radio-televizijom, Strikoman filmom, Ministarstvom kulture HR, lokalnim političkim i kulturnim institucijama, Orfejom, djelatnicima Instituta za etnologiju i folkloristiku i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskim društvom skladatelja, kao i s drugim javnim, znanstvenim i kulturnim institucijama i pojedincima.

Ova izdanja pokazuju da hrvatski čovjek prepoznaje i cijeni kulturnu vrijednost, njeguje i diči se svojom baštinom, pouzdaje se u Boga i njegovo vodstvo. Neka tako ostane i prenosi se s koljena na koljeno. Ona također izražavaju zahvalnost onima koji su u svojim mjestima i župama njegovali i sačuvali glagoljaško pučko crkveno pjevanja te ga prenosili i prenose na druge.

Pjevana baština